Prekomjerna administracija i burnout doktora u BiH, Hrvatskoj i Srbiji

Doktor opće prakse u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj ili Srbiji danas pregleda između trideset i pedeset pacijenata u smjeni. Za svakog od njih treba napisati strukturirani nalaz. Najveći dio tog posla obavlja se prekovremeno, poslije zvaničnog kraja smjene ili u pauzi između pacijenata koja zapravo i ne postoji.

Ovo je tekst o jednom dijelu doktorskog posla o kojem se rijetko priča naglas. O administraciji. Koliko stvarno traje, kako tiho gradi sagorijevanje, i šta se može uraditi danas, bez čekanja sistemskih reformi koje uvijek dođu sa odgodom od pet godina.

Koliko traje pisanje nalaza

OECD u svojim izvještajima Health at a Glance: Europe dosljedno bilježi da doktori u evropskim zdravstvenim sistemima provode između petnaest i dvadeset pet posto radne sedmice na dokumentaciju i administrativne zadatke. To je između osam i dvanaest sati sedmično samo na pisanje, prepisivanje i prijavljivanje informacija u sisteme. U sistemima sa slabijom digitalizacijom, što obuhvata BiH, Srbiju i dijelove javnog zdravstva Hrvatske, taj broj je obično veći.

U Sjedinjenim Državama, gdje su mjerenja preciznija, American Medical Association već godinama dokumentuje da doktori provedu jedan do dva sata u elektronskoj dokumentaciji za svaki sat direktnog rada sa pacijentom. Publikacije u časopisima Annals of Family Medicine i Mayo Clinic Proceedings utvrdile su da porodični ljekari prosječno provedu oko šest sati od jedanaest sati radnog dana u elektronskom kartonu, uključujući rad poslije smjene kod kuće.

U regiji direktnih istraživanja je manje, ali indirektni signali su jasni.

• Po Eurostat podacima, BiH ima približno dva doktora na hiljadu stanovnika, u poređenju sa prosjekom Evropske unije od oko 3,7. Manje doktora po pacijentu znači više pacijenata po doktoru, i više nalaza za napisati.
• Hrvatska je u boljoj poziciji sa oko 3,5 doktora na hiljadu stanovnika. Ipak, Hrvatska liječnička komora je u više navrata javno upozorila na administrativno preopterećenje kao razlog za odlazak liječnika u inostranstvo.
• Srbija ima oko tri doktora na hiljadu stanovnika, sa značajnim regionalnim razlikama između Beograda i ostatka zemlje.

Kombinovanjem ovih kretanja, realna procjena za regionalnog doktora je deset do petnaest sati sedmično provedeno isključivo na medicinsku administraciju. Pisanje nalaza, otpusnih pisama, izvještaja, prepiska sa fondom zdravstvenog osiguranja, popunjavanje obrazaca koji su često papirnati uprkos navodnoj digitalizaciji.

Posljedice koje pacijent osjeti

Administrativno opterećenje nije problem samo doktora. Dolazi do pacijenta u nekoliko vidova, i svaki od njih je vidljiv u svakodnevnom radu ordinacije.

Duga čekanja. Kad doktor između pacijenata mora da diktira ili tipka nalaz prethodnog pacijenta, kašnjenje u čekaonici prestaje biti slučaj loše organizacije i postaje sistemska posljedica. Pacijent koji je zakazao u jedanaest sati ulazi u dvanaest i trideset jer je u međuvremenu trebalo popuniti tri obrasca.

Nepotpuni nalazi. Doktor koji nalaz piše u devetnaest sati, sat i po nakon završetka smjene, gotovo neminovno propusti detalje. Iscrpljen mozak ne pamti tačno šta je pacijent rekao u devet i četrdeset sedam ujutro. Dio nalaza tada postaje rekonstrukcija po sjećanju, što statistički povećava šanse za propust.

Greške i propusti. Studije sigurnosti pacijenata u brojnim zdravstvenim sistemima dosljedno povezuju umor doktora sa porastom medicinskih grešaka. Svaka greška nije katastrofa, ali svaka je izbjegljiva ako doktor ima mentalni prostor da je primijeti na vrijeme.

Manje vremena za razgovor. Kad doktor tipka tokom posjete, smanjuje se i kvalitet komunikacije i pacijentovo povjerenje. Istraživanja dosljedno pokazuju da pacijenti ocjenjuju kvalitet posjete znatno bolje kada doktor pažnju posveti njima, a ne ekranu.

Burnout u brojkama

Burnout među doktorima nije dijagnoza koju otvoreno priznaju u kartotekama, ali signali su svuda. Svjetska zdravstvena organizacija je 2019. godine službeno klasifikovala burnout kao okupacijski fenomen u ICD-11 klasifikaciji (kategorija QD85), definisan kroz tri dimenzije: iscrpljenost, cinizam i smanjena profesionalna efikasnost.

Konkretni signali iz Evrope i regije:

• Studije WHO European Region o zdravstvenom kadru u post-pandemijskom periodu dosljedno bilježe značajne nivoe sagorijevanja, posebno u sistemima sa kadrovskim manjkom. Veći dio Istočne i Jugoistočne Evrope spada u tu kategoriju.
• Hrvatska liječnička komora u svojim javnim istupima (godišnji izvještaji, Liječničke novine) opetovano piše o tihoj epidemiji burnouta kao jednom od ključnih razloga emigracije liječnika ka Njemačkoj i Austriji.
• U Srbiji su istraživanja sa medicinskih fakulteta dosljedno pokazivala visoke nivoe emocionalne iscrpljenosti među ljekarima, posebno u javnom sektoru.
• U BiH formalnih nacionalnih istraživanja je manje. Ipak, Ljekarska komora FBiH i Komora doktora medicine RS godinama izvještavaju o rastućim brojkama emigracije, posebno mlađih doktora. To je sam po sebi indirektni indikator burnouta.

Sve više istraživanja na ovu temu dolazi do iste tačke. Administrativno opterećenje je među tri najveća uzročnika sagorijevanja, uz nedostatak osoblja i smjenski rad.

Doktore ne slama pacijent. Slama ih to što moraju šezdeset puta u danu objašnjavati istu stvar u sistemu koji to ne pamti.

Zašto papirologija, a ne kompleksnost pacijenata

Logična pretpostavka bi bila da su doktori iscrpljeni jer im pacijenti postaju teži, kompleksniji, sa više komorbiditeta. To jeste tačno. Ali nije primarni razlog izgaranja.

Studije iz različitih zdravstvenih sistema dosljedno pokazuju isti obrazac. Doktori ne ulaze u medicinu da bi izbjegli teške slučajeve. Težak klinički slučaj ih, paradoksalno, aktivira: adrenalin, smisao, profesionalno zadovoljstvo. Ono što ih iscrpljuje je ponavljajući, kognitivno plitak administrativni rad. Četrdeset i sedmi put tipkanje istih fraza u nalaz. Prepisivanje terapije iz jednog sistema u drugi. Popunjavanje obrasca za fond zdravstvenog osiguranja koji traži iste podatke koje je doktor već unio jutros.

Ovaj fenomen u literaturi se zove clerical burden, odnosno administrativno opterećenje. Istraživanja Mayo Clinic-a, NHS-a i drugih sistema utvrdila su da je statistički značajno povezano sa burnoutom. Kompleksnost pacijenata sama po sebi nije primarni uzročnik.

Šta sistem trenutno radi, a šta ne

Sve tri zemlje su u prethodnih deset godina pokrenule digitalizacione projekte.

• BiH: Federalni i RS sistemi elektronskog kartona (eKarton FBiH, IZIS RS) postoje. Međutim, nisu uniformno implementirani niti potpuno integrisani sa svim klinikama. Mnogi doktori i dalje paralelno održavaju papirnatu i elektronsku evidenciju.
• Hrvatska: CEZIH (Centralni zdravstveni informacioni sustav) je značajno napredniji, sa nacionalnom integracijom za primarnu zdravstvenu zaštitu. Ipak, liječnici izvještavaju o ogromnom administrativnom teretu jer sustav prvenstveno bilježi, a ne automatizira.
• Srbija: IZIS (Integrisani zdravstveni informacioni sistem) je u procesu šire implementacije, sa sličnim izazovima. Postoji centralizovani zapis, ali ne smanjuje vrijeme provedeno na unosu podataka.

Ono što su svi ovi sistemi uradili: digitalizovali su kartoteku. Pacijent ima centralizovani zapis, doktor može lakše pristupiti istoriji, fondovi imaju pregled.

Ono što nisu uradili: nisu smanjili vrijeme koje doktor provede pišući. Često su ga povećali. Stari papirnati obrazac sa pet polja postao je elektronski sa sedamnaest polja koja treba popuniti.

Ovo nije kritika tih sistema kao takvih. Oni su nužni infrastrukturni temelj. Ali rješavaju jedan problem (gdje su podaci), a ne i drugi (koliko vremena treba da se unesu).

Šta doktor može uraditi danas

Sistemske promjene će trajati. Individualne mikro-promjene mogu uštedjeti dva do pet sati sedmično odmah.

1. Predlošci za najčešće nalaze

Ako sedamdeset posto pacijenata u vašoj ordinaciji čine slični slučajevi (hipertenzija, dijabetes tipa 2, hronični bol u kičmi, akutne respiratorne infekcije), izrada personalizovanih predložaka koji se popunjavaju u tri klika štedi pet do deset minuta po nalazu. Sa trideset pacijenata dnevno to je dva i po do pet sati sedmično vraćeno.

2. Glasovni diktat

Diktiranje umjesto tipkanja samo po sebi povećava brzinu nalaza za trideset do četrdeset posto, čak i sa starijim alatima poput Dragon Medical. Za doktore koji ne tipkaju brzo, ova razlika je još veća.

3. AI medicinski asistent

Specijalizovani AI alati, poznati kao AI medical scribes, idu korak dalje od klasičnog diktata. Oni ne samo transkribuju vaš govor, već ga strukturiraju u kompletan nalaz po vašem šablonu. Doktor diktira prirodno. Sistem prepoznaje gdje ide anamneza, gdje status, gdje terapija. Iz dvadeset minuta razgovora ili pet minuta diktata izlazi gotov nalaz koji doktor samo pregleda i potvrdi.

Ovi alati u Sjedinjenim Državama već štede doktorima jedan do dva sata dnevno (Heidi, Suki, DeepScribe). U evropskoj regiji su tek počeli pristizati, sa specifičnim izazovima za jezik i regulatornu usklađenost. AiMED je primjer takvog alata izgrađenog za BHS jezike i evropsku regulativu.

4. Razdvajanje slušanja od pisanja

Praktična mikro-vještina. Ne pišite tokom razgovora sa pacijentom. Slušajte, vodite kratku bilješku, a kompletan nalaz radite poslije. Istraživanja pokazuju da pacijenti ocjenjuju kvalitet posjete znatno bolje kada doktor ne tipka tokom razgovora. Uz to, koncentrisana petominutna sesija pisanja je brža od pisanja paralelno sa pregledom.

Sistemska razina

Krajnje rješenje za regionalni burnout nije samo lični predložak. Treba i sistemska promjena. Tri pravca koja eksperti dosljedno preporučuju:

1. Smanjiti broj obaveznih polja u nalazima i obrascima. Većina sadašnjih obrazaca nastala je bez konsultacija sa doktorima koji ih popunjavaju.
2. Stvarna interoperabilnost između sistema. Pacijent ne bi trebao da nosi papirni nalaz iz primarne zdravstvene zaštite u bolnicu jer dva sistema ne razgovaraju.
3. Standardna integracija AI asistenata u javno zdravstvo, kroz pravilne postupke javnih nabavki, sa ISO certifikatima i zahtjevom da podaci ostaju u Evropskoj uniji.

Sve glavne komore u regiji (Ljekarska komora FBiH, Komora doktora medicine RS, Hrvatska liječnička komora, Lekarska komora Srbije) imaju glas u tim razgovorima. Ako vas pitaju za stav, administrativno opterećenje je ozbiljno pitanje, ne marginalna pritužba.

Zaključak

Burnout je realan, i papirologija je među glavnim razlozima zašto raste. Sistemske promjene će trajati. Ali individualne male promjene mogu odmah vratiti sat ili dva dnevno. AI alati za medicinsku dokumentaciju su jedna od najbržih dostupnih opcija. Sa važnim uslovom: moraju biti izgrađeni za regiju, a ne adaptirani sa američkog tržišta.

Ako vas zanima šta AI medicinski asistent zapravo radi, pogledajte najčešća pitanja. Ili probajte AiMED petnaest dana besplatno na vlastitim diktatima.

Vrijeme koje danas trošite na pisanje nije vam dato besplatno. Ono što je oduzeto papiru moguće je vratiti pacijentu, porodici, ili konačno, sebi.